Nica je jedan od gradova koje sam oduvek želela da posetim. Italijanski duh, kristalno plavo more, uske uličice starog grada prepune ljudi, bašte živopisnih restorana na malim trgovima u italijanskom stilu, sve su to bile asocijacije za ovaj prelepi grad na jugoistoku Francuske. Znate onaj osećaj kada zamišljate neki grad i, koliko god da je bio savršen u vašoj glavi, u stvarnosti izgleda mnogo lepše? Upravo je to bio slučaj sa mojom slikom Nice. Uspete da zamislite delić grada na osnovu fotografija ali duh je ono što se mora osetiti.
Suvišno je reći da je poseta Nici bila jedno od mojih najlepših putovanja. I sada mi nedostaju reči kada pokušavam da je opišem. Malo je gradova u kojima sam bila i koje smatram dobrim za život, ali ona spada u jedan od njih. Ni previše mala, a ni previše velika, Nica je grad sa blagom klimom na obali Mediterana koji predstavlja za mene savršeni spoj dve teško spojive stvari-italijanske opuštenosti i francuskog snobizma. Granica izmedju njih je ušće reke Pajon na čijoj je levoj obali smešten stari deo grada koji podseća na italijanske gradove dok se na desnoj obali nalazi noviji deo izgradjen u tipično francuskom duhu.
Oduvek sam volela francuski stil gradnje ali, po mom mišljenju, većini gradova u Francuskoj nedostaje živosti. Nekako imate utisak da se, nakon završetka radnog vremena kada svi odu svojim kućama, nalazite u napuštenom gradu što ume da deluje prilično depresivno. Sa Nicom to nije slučaj. Ovde ljudi umeju itekako da uživaju u životu i iskoriste svaki sunčani dan na brojnim plažama ili baštama restorana koje su preko cele godine pune. Život se oseća u vazduhu i taj pozitivizam i radost će se sigurno preneti i na vas.
Pogled na Nicu sa utvrdjenja
Pogled na luku sa utvrdjenja
Plaža u Nici
Trg ispred Katedrale Nice je prepun turista koji uživaju u baštama živopisnih restorana
Park Alberta prvog
Trg Masena
Englesko šetalište
Fontana na trgu Masena