Oduvek volim Italiju. Nekako na samu pomisao na tu zemlju mi zaigra srce i spremna sam da ovog trenutka uskočim u avion i odem u bilo koji njen grad, da u nekom baru s nogu popijem latte macchiato i izgubim se lutajući nepoznatim ulicama. Ima nečega u tom jeziku koji podseća na pesmu, u vazduhu u kome vlada haos, vika i buka, u njihovim picama i pasti i kremastim i tako neodoljivim slatkišima. Kažem reč Italija i već osetim miris kafe, one prave, italijanske kafe u kojoj se uživa, kafe sa kojom se ne može meriti nijedna druga. Kafu sam zaista…
Dugo nisam jela Jafu, u stvari i ne pamtim kada sam je poslednji put jela. Ali, i dalje pamtim ukus želatina u sredini kolača koji sam uvek čuvala za kraj i lagano topila u ustima. Da, znam da znate o čemu pričam, svi smo to radili kao klinci 😉 Jafu sam nekada mnogo volela ali sam nekako potpuno zaboravila na nju, sve do pre nekoliko dana kada sam je se slučajno setila i odlučila da probam da napravim njenu zdraviju verziju. U poslednje vreme imam neku maniju da pravim zdravije verzije svih poznatih slatkiša koje sam volela, a više ne kupujem.…
Pravu ljubav prepoznaćete odmah, pri prvom susretu, u prvom osmehu i sjaju u očima. Prava ljubav neće nikada tražiti izgovore, opravdanja, prepoznaćete je po tome što uliva poverenje, daje snagu i želju da se borite. Prava ljubav će vam pomoći da prodjete kroz najteže trenutke, stojeći uz vas, čvrsto vas držeći za ruku i ne dajući vam da oborite glavu, izgubite snagu ili odustanete. Razumećete se, bez ijedne reči, onda kad vam se pogledi sretnu, oči će vam pokazati kako se oseća, a njeno ćutanje će više govoriti od hiljadu reči. Prava ljubav će uvek biti tu, spremna da ćuti kada…
Od malena sam odbijala da jedem šargarepu iako su mi svi stalno govorili kako je dobra za vid, kako, eto, Duško Dugouško voli šargarepu, kako je zečevi koje smo čuvali obožavaju. Uzalud. Nisam nikada htela ni da je probam. Nisam nikada bila luda za povrćem, što je prilično loše, znam, svi mi to konstantno ponavljaju. Sve ja to odlično razumem, jedini problem je što ne mogu nikako sebe da nateram da neke stvari pojedem, bez obzira na to koliko su zdrave, dobre za ovo ili ono ili su nekome ukusne. Ali, našla sam način da, nešto što ranije ne bih ni pomislila…